Visočica-piramida

Objavljeno od strane vipromo / 30 komentara za Visočica-piramida

U Visokom fakat euforija. Arheolozi buše zemlju u podnožju Visočice i pronalaze dokaze za prvu evropsku piramidu. Naložili se mediji, ljude zovu poznanici iz drugih čaršija i komentarišu da će Visočani konačno vratiti svu izgubljenu slavu bogate čaršije. Furka je za deset, pa šta god ispalo na kraju.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
vipromo

30 komentara

  10. Ako piramida zaista postoji, onda zasigurno treba uzeti u obzir debljinu natalozenog sloja sedimenata na povrshini piramide, pa je s toga i velichina piramide znatno manja nego shto izgleda ovako prekrivena zemljom! U svakom sluchaju sve chestitke Semiru!

  12. kakva ba piramida kakvi bakraci….. mada ne bi bilo lose da nas konacno nesto ujedini, nesto sto nije ni hrvatsko ni srpsko ni bosnjacko VEC BOSANSKO!!!!!!!!
    p.s. “piramida” se nalazi na privatnom vlasnistvu, sto znaci da ce neki seljak biti bogat ako se fakat ukaze piramida!!!

  15. neznam sta da vam kazem ako se pojavı pıramıda treba to ıskopat ıtd ıpak to nıje malo brdo treba paltıtı zemljıste svasta nesto olıko dobrog tolıko ı loseg koce to sve fınansırat u ovakvoj drzavı masa stavrı u svakom slucaju sretno kako god

  28. u jednoj zimskoj noći
    tam’ gdje je visok brijeg
    sakrio se megalit
    i pokrio ga snijeg

    a jedan amater
    piramidu traži svud
    gdje je, kud je nestala
    to njemu kvari trud

    sad se žure, jure
    podno brijega toga
    tmurne kreature
    s piramida bloga

    da u svome ushićenju
    faktima u prkos
    klepe dva-tri miliona
    i povuku nas za nos

  29. Ljud ba zbog čega li je zakopana:O!Možda je nakva ažbaha ispod zemlje:O.Pa kad je odkopaju ona će izač i sve nas požderat:O!
    Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa,
    jede me ta aždaha!!! U pomoć!!!(Ha ha ha ! jesam te!onaj tamo pvjerovo)=))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

  30. Bosanska piramida Sunca Semir Osmanagi BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA – Otkrie prve evropske piramide – SADRŽAJ Uvod Antropološka genetika mijenja poznatu sliku svijeta 1.1. DNK revolucija 1.2. Mapa migracija 1.3. Potvrda teze o Ilirima 1.4. Moja haplogrupa Fenomen kamenih kugli 2.1. Megalitske enigme Kostarike 2.2. Svjetska energetska mreža? 2.3. Lokacije kamenih kugli u Bosni Biogeometrija Bosanska piramida Sunca – prva evropska piramida 4.1. Visoica 4.2. Iskustvo El Salvadora 4.2.1. Joya de Ceren 4.2.2. San Andres 4.2.3. Cihuatan 4.2.4. El Tazumal 4.2.5. Casa Blanca 4.3. Sondažna busenja na Visocici 4.3.1. Dozvole i saglasnosti 4.3.2. Strane svijeta 4.3.3. Šest busotina 4.3.4. Geološke analize 4.3.5. Mišljenja 4.3.6. Zašto je piramida, a ne prirodna tvorevina?! 4.3.7. Šta dalje? Jadranski bazen – svjetski arheološki dragulj 5.1. Ilirski Grad iz snova – ni hercegovaka Troja, ni Daorson, ni Gradina Ošanii 5.2. Asseria 5.3. Varvarija Prilog 1: U potrazi za alkama (Jovo Jovanovi) Prilog 2: Medun (Bojan Zeevi) Index imena i pojmova Pogovor BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA – Otkrie prve evropske piramide – UVOD Prije 12 500 godina vei dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Meutim, južni evropski obod, od Baskije, preko Španjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama. Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni život južnih Evropljana. A za njih su prostori današnje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno važni kao energetski vrlo potentni. Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivlanije u tadašnjoj Evropi. Višemilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost olienu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima. Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo, povlaenjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja. Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove naših davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sliica moi emo naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheološkim draguljem. 1. ANTROPOLOŠKA GENETIKA MIJENJA POZNATU SLIKU SVIJETA 1.1. DNK revolucija U kancelariju mi zadihan ulazi Juri (Uri) Kelman. “Semire, imam važnu vijest.” “Sjedi Juri”, pokazujem mu rukom i sjedamo za dugi plavi stol. “Sjeaš se onog mog klijenta, tvornice kartonskih kutija ovdje u Houstonu?” pita me. Prisjeam se da mi je ranije govorio o firmi za koju je radio dizajn. Juri, šezdesetogodišnji Jevrej, me obino obraduje sa novim priama. Nekada malo oduži kao sa onom priom o njegovoj ulozi kao mladog oficira u jevrejsko-arapskom sukobu 1967. godine. Ovaj put je to nešto iz poslovnog svijeta. Ili mi se tako barem ini. “E vidiš, toj firmi sam donio veliki ugovor. Ukljuen sam kao dizajner specijalnih kutija u kojima e se prikupljati individualni DNK uzorci iz itavog svijeta.” Ovaj put je imao moju punu pažnju. “Ovo e biti nešto ogromno. National Geographic otpoinje sa projektom DNK istraživanja na podruju itavog Planeta. Finansira ga kompjuterski gigant IBM. Naruuju probnu koliinu od 50 000 za prva dva mjeseca. Nakon toga e milioni uzoraka DNK iz itavog svijeta biti uzeti od svih naroda.” “Koja je tvoja uloga u svemu tome?” pitam. “Ja dobijam procenat od prvih koliina. Zamisli, desetine hiljada kutija…” *** Uzbudljiva pria o najnovijem valu genetskih istraživanja kulminirala je 2003. godine. Doktor Spencer Wells, 33-o godišnji ameriki genetiar, je kompletirao projekat pod nazivom “ovjekovo putovanje”. Višegodišnje prouavanje genetskih tipova na razliitim takama Planete dovelo je do potrebe da se historija ponovo piše. Egzaktnom naunom metodom je dokazano da današnjih 6,6 milijardi stanovnika potie od zajednikog pretka iz Afrike. Suprotno mišljenjima da je homo sapiens nastao višemilionskim procesom evolucije, antropološki genetiari pokazuju da je ovjekov genetski kod star samo oko 150.000 godina. I da se kao takav znatno razlikuje od svojih majmunolikih, životinjskih predaka. Epska pria poinje sa afrikim Bušmanima. Po Wellsu, pronaeni su dokazi o migraciji ka azijskom (sibirski uki) i australijskom kontinentu (Aboriini) prije 60.000 godina. Prvi doseljenici su kroili na evropsko tlo prije 50.000 godina… Wellsova istraživanja su emitovana na amerikom PBS TV kanalu 2003. godine doživjevši nezapameno interesovanje. *** U treem mjesecu 2005. dobijam interesantan e-mail od Puljanina Alda Matia: “Poštovani gospodine, Proitao sam Vašu knjigu “Alternativna povijest” gdje sam našao puno informacija koje su sline ili identine mojim informacijama prikupljenim iz drugih izvora. Ja jednostavno nemam ambicija objavljivati, a zbog obima raznovrsnih informacija koje posjedujem kroz 27-o godišnje istraživanje slinih pojavnih interesa, slobodan sam vam ponuditi razmjenu informacija. U zadnjih godinu dana dosta vremena sam posvetio praenju istraživanja porijekla prvog ovjeka koje vrše vodei univerziteti u svijetu metodom analize DNK i starosti sa kostiju ljudi arheoloških nalaza širom svijeta i njihovim usporeivanjem sa DNK današnjih ljudi. Stvoreni su haplotipovi DNK svih naroda tako da se danas zna starost i kretanje veine naroda na planeti. Danas se zna da su Baski najstariji narod u Evropi (40.000 godina), a iza njih Iliri (27.000 godina). Današnji Baski imaju prevladavajui DNK (haplotip) tih prastarih Baska, a današnji Hrvati i dijelom stanovnici BiH imaju prevladavajui DNK (haplotip EU 07) sa Ilirima. Haplotipovi svih Slavena su sasvim drugaiji i mlai. To iznosim, jer kod mene u Puli postoji naselje staro 7.000 godina (Nezakcij ili Vizae). Rije je o Ilirskom plemenu Histra sa visoko urbaniziranim gradskim podrujem, sa arheološkim ostacima kulture, nauke i pisma, a koja su izložena u Arheološkom muzeju u Puli. Tamo su pronaeni artifakti koji odgovaraju onima iz vremena Egipatske kulture. (Web adrese koje ovo potkrepljuju: http://www.croato-aegyptica.hr/zbirke/05.htm i http://www.mdc.hr/pula/) Nemogue je da se ovako visoka civilizacija pojavi sama od sebe. Svi je vide, ali su pored oiju slijepi, jer ne vide ili nee da vide da je ta civilizacija morala od nekuda doi – vjerovatno sa Atlantide. Ostaci pretpovijesnih graevina pored Kaknja (Kraljeva Sutjeska) u BiH, takoer kriju visoko vrijedne arheološke nalaze, ali izgleda nikom nije u interesu da ih istražuje i objavi… S poštovanjem Aldo Mati Pula, RH” (Kao što vidiš, Aldo, nekome ipak jeste u interesu da ih objavi.) U korespodenciji koja je slijedila, pišem Aldu: “Dragi Aldo, …Dosada objavljena nezavisna istraživanja o porijeklu amerikih indijanaca govore o postojanju pet haplogrupa: A, B, C i D, koje imaju zajedniko porijeklo sa Azijatima (što se i oekivalo s obzirom na dolazak preko Beringovog prelaza, te morske komunikacije izmeu dva kontinenta). Peta haplogrupa, sasvim neoekivano i misteriozno (zapravo niz manjih podgrupa) ima identino porijeklo sa evropskom haplogrupom X; ona se sree i na Bliskom istoku i u Brazilu (logino bi bilo oekivati da su svi oni potomci Atlantiana), a starost joj je 36.000 godina. U Srednjoj Americi potomci Maja imaju sasvim autohtonu mitohondrijalnu grupu koja neme veze sa dosad poznatim glavnim grupama (porijeklo sa pacifike pradomovine ovjeka Lemurije?). Na Ekvadoru je pronaena unikatna grupa C 10 iji se tragovi ne mogu locirati (ponovo nestala pacifika Lemurska civilizacija?). Ja sam poslao svoje uzorke na testiranje tako da za 15 dana oekujem rezultate za svoju haplogrupu. Pozdrav, Semir” I, ponovo, Aldo: “Drago mi je što ste se javili Semire, ja sam bio više orijentiran na haplotipove Evrope i Bliskog istoka. U Europi haplotipove oznaavaju sa oznakama EU pa dvocifren broj… Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, tehnološki naprednija nego ova naša današnja u XXI stoljeu. Jednim dijelom je istraživanje o postanku i porijeklu prvog ovjeka i pokrenuto da bi se utvrdio prostorni i vremenski okvir tog znanja i tehnologije. Ne treba zaboraviti da je Atlantida, s prekidima doduše, trajala punih 17.000 godina. Na cijelom Mediteranu ima puno dokaza o tome, pa i kod nas u Hrvatskoj i BiH. Ne treba zaboraviti da su za vrijeme Atlantide, u Evropi živjeli pored Baska i Iliri i da su imali stalne kulturne i druge veze sa Atlantianima. Zato su i bili tako kulturno razvijeni. Pula i okolica su bogate arheološkim nalazištima visoko civiliziranih naselja koja su pripadala Ilirima, i nije mi jasno kako su relativno brzo nakon potopa mogli dostii takav nivo civilizacije osim ako nije prenesena iz ostataka Atlantide. To se za Egipat može sa sigurnošu tvrditi. Treba naglasiti da su u to doba na ovim prostorima sve do Drine živjeli iskljuivo Iliri, od kojih veina i danas potjeemo (imamo isti haplotip EU 07)…” Ono sto relativno dobro poznajem je rasprostranjenost ilirskih plemena oko 8.000 do 1.000 godina p.n.e. Da podsjetim, kod arheološkog nasljea, dubinskim mjerenjem terena nekom vrstom radara-doplera dobiva se slika sasvim drukija od površinskih nalaza. Šira je, uzbudljivija i pokazuje visoko urbaniziranu naseobinu. Ostaci predmeta iz te lokacije pokazuju visoku kulturu stanovnika. Moje pitanje (samom sebi na žalost) je bilo otkud to na tom lokalitetu bez kontinuiranog razvoja. Ti stanovnici su trgovali sa drevnim Egiptom (mnoštvo Egipatskih predmeta starih više tisua godina), sa Etrušanima i na kraju sa Grcima. Zanimljivo je da, kada se pronae predmet star 8.000 – 10.000 godina, i arheolozi to ne mogu smjestiti u neko njihovo ukalupljeno vrijeme i podruje oni jednostavno to “pometu pod tepih”. Takvih arheoloških predmeta kod nas ima dosta. I, nikom ništa. Prvobitna Ilirska plemena su obitavala od današnje sjeverne Italije (Veneto) Veneti, Istre – Histri, Rijeke, Zadra – Liburni, Boke Kotorske – Dalmati. Od Zagreba do granice sa Srbijom su obitavali sjeverni Iliri, poznata je njihova kultura u arheološkom svijetu nazvana kultura “Stare Evrope”, kao prva poznata u Evropi sa sjedištem u Vuedolu (blizu Vukovara). U Bosni su vrlo napredna naselja Ilira sa visokom civilizacijom i kulturom, stare takoer oko 7.000 godina, ali neistražene iz meni nepoznatih razloga, iako su artefakti pronaeni na tim podrujima dokazano stari, a po kvaliteti i starosti premašuju Grke. I – opet ništa od istraživanja. Napominjem da se tek pojavom istraživanja porijekla prvog ovjeka pomenutim metodama analize DNK i starosti kostiju moze dobiti prava historijska slika dogaaja u dalekoj povijesti. Istina, koja po mome zakljuku, mnogima ne odgovara. U mome kontaktu i razgovorima sa arheolozima o pretpotopnom vremenu svaka se injenica i dokaz automatski odbacuju, nee ni da razmišljaju o tome. Ne znam što je tim ljudima. ini mi se kada bi ih osobno prisilili da idu u to vrijeme i vide dogaaje svojim oima ne bi ni svojim oima niti dokazima vjerovali.“ 1.2. Mapa migracija Molekula DNK krije u sebi nevjerovatnu priu koja seže u dane nastanka homo sapiensa. ak 99,9% genetskog materijala izmeu ljudi je identino. Onaj djeli procenta što nas ini razliitim je dovoljan da nam opiše mapu migracija (prema: “The Genographic Project”, National Geographic, 2005)… … koja je zapoela sa nastankom Homo Sapiensa u Africi. Genetiari su uspjeli da dokažu da se DNK svake žive osobe moze podvesti pod istog (genetskog) ženskog predaka – prethistorijsku “Evu” za koju se pouzdano zna da je živjela prije 150.000 godina… … za migracije van Afrikog kontinenta se pretpostavlja da su uslijedile prije 100.000 godina mada su genetska istraživanja sa sigurnošu dokazala da su se desile barem prije 60.000 godina… … dok je prvi sofisticirani ovjek stupio na Evropsko tlo prije oko 55.000 godina. Mapa migracija: mitohondrijalna DNK prati žensku liniju migracija Antropološka genetika je poela da mijenja naše uvriježene predstave o historiji civilizacija. Koncem 1990-ih i poetkom XXI stoljea niz nezavisnih instituta, laboratorija i manjih kompanija je istraživao genetike potpise ljudi na razliitim krajevima Planete. Mapa migracija koja datira iz 2002. godine je primjer jedne od ne-cenzurisanih mapa. Ve tri godine kasnije, 2005. National Geographic objavljuje mapu sa bitnim razlikama koja stvari vraa u okvire “oficijelnih istina”. Izmeu ostalog: National Geographic haplogrupu “B” prikazuje u kretanju iz Azije preko Beringovog prolaza do Južne Amerike; s druge strane, priložena mapa kompanije Family Tree DNA ispravno pokazuje da se haplogrupa B proširila od Japana Pacifikom preko Uskršnjih otoka do Perua i Ekvadora (time dajui za pravo i mojoj tezi o postojanju ovjekove pra-domovine civilizacije Mu, odnosno Lemurije u Pacifiku, koju pominjem u svojoj knjizi “Civilizacije prije poetka zvanine historije”); National Geographic haplogrupu “X” prikazuje kao migraciju od Male Azije, ponovo preko Beringovog prolaza do Sjeverne Amerike; Family Tree DNA, nasuprot tome, priznaje da je “X” haplogrupa prisutna u Evropi, Bliskom Istoku, Južnoj i Sjevernoj Americi. Oigledno da je ishodište, odnosno centar ove haplogrupe u Atlantiku (civilizacija Atlantide). Ove dvije anomalije koje National Geographic (finansijski potpomognut IBM korporacijom i The Waitt Family Foundation) jednostavno briše jednim potezom, pokazujui trend i u ovoj naunoj disciplini. Filtrirati “istine”. 1.3. Potvrda teza o Ilirima Pria o Ilirima se u historijskim knjigama svodi na zagonetna “Ilirska plemena” od prije 2.500 godina koja su prethodila dolasku antikih Rimljana. Ponegdje bi proitali i da su Albanci tvrdili da su im Iliri bili preci i to bi bilo sve. Najedamput, genetika XXI stoljea otvara vrata odgovorima. Sedamdeset etiri mlada Norvežanina su bili na medicinskom pregledu prije regrutovanja za vojsku. Uzet im je uzorak za DNK analizu i rezultati su uskoro objavljeni (“European Journal of Human Genetics”, broj 10, 2002 godina). Sa izuzetkom jednog sluaja, svi Norvežani potpadaju pod etiri osnovne haplogrupe: EU 18, EU 19, EU 07 i EU 14. Rezultati ne ude, jer su prve tri grupe najraširenije u Centralnoj i Zapadnoj Evropi. Interesantno je da je najprisutnija haplogrupa EU7 ije je porijeklo iz srednje i južne Evrope. Ili, kako se u istraživanju tvrdi:”…rezultati potvruju blisku vezu Norvežana sa Njemcima i drugim centralnoevropskim grupama; esima i Hrvatima.” Ili, još preciznije: “Unaprijeenje klimatskih uslova koji su pratili kraj zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina su otvorili Skandinavski poluotok kolonizaciji sa juga Evrope.” A za period prije kraja ledenog doba se nedvojbeno tvrdi:”… vise od 80% gena Evropljana potie od malih humanih grupa koji su našli utoište od leda u tri izdvojene oblasti – sjevernoj Španjolskoj, centralnoj Evropi i Ukrajini. Zbog svoje dugotrajne izolovanosti njihove genetike komponentne su postale vrlo razliite.” Nekada je historija južnoslavenskih zemalja poinjala dosadnim predavanjima o “seobama starih Slavena iz Poljske prema jugu Evrope, Balkanu…”. Vratimo li se znatno dalje u prošlost postajemo svjesni da je originalni migracijski tok bio upravo suprotan: središnji i sjeverni dio Evrope se naseljavao od Jadrana, prema Njemakoj, Poljskoj i Skandinaviji.” Potvrdu ovoj tezi nalazimo u naunom lanku objavljenom u asopisu “Science” (Semino O i dr.:”The Genetic Legacy of Paleolithic Homo Sapiens in Extant Europeans”, Science, broj 290, 2000): “Kraj ledenog doba u centralnoj Evropi je karakteristian po ekspanziji sjevero-balkanskih grupa, kod kojih je bila visoka frekvencija M 170 Y kromozoma (odnosno haplogrupe EU 07).” Potvruju mi se navodi Alda o haplogrupama i njihovoj prisutnosti na Balkanu. Slika se kompletira. Tokom zadnjeg ledenog doba, odnosno paleolitika, otprije 25.000-40.000 godina, tri su evropska humana središta: (1) Iberijsko, u sjevernoj Španjolskoj sa Baskima kao najstarijim evropskim doseljenicima, zatim (2) Balkansko, južno od Save te (3) Ukrajinsko, oko Kaspijskog mora. Prva i trea kultura se moze arheoloski vezati za “Aurignacijskog” ovjeka, a Balkanska kultura pripada “Gravecijskom” ovjeku (koju slobodno možemo nazvati pra-Ilirskom kulturom). Iz ova tri utoišta su se Evropljani raširili; njima su se, prije 9.000 godina, pridružili neolitski farmeri koji su došli sa Bliskog Istoka i koji ine preostalih 20% evropskog genetskog pula. Skorašnja istraživanja na uzorcima balkanskih zemalja (“Prehistoric Gene Flow in Europe”, The American Society of Human Genetics”, May 2004) osvijetlili su frekvencije haplogrupa. Najvei postotak prisutnosti pra-Ilirske kulture u Evropi pripada Bosancima! Oko 42% uzorka populacije u današnjoj BiH se može direktno vezati za paletolitskog ovjeka koji je na Balkanu prisutan barem 25.000 godina! Eto, u parapamad ode teza o veinskom Slavenskom porijeklu naroda Balkana. Drugi znaajan utjecaj na bosansku populaciju je onaj sa istoka: Ukrajinsko-zakavkaski (40%). Slican je omjer i kod drugih nacija: Slovenci imaju 38% Ilirske krvi, 20% istonoevropske, a 11% srednjeevropske. Hrvati sa 38% potiu od Ilira, a 31% iz istono-evropskih krajeva. Vrlo visok postotak Ilirskog porijekla je i kod Švedjana (40%) i ve pomenutih Norvežana (40%). U ovom poetnom stadiju razvoja antropološke genetike, rizino je vezati genetski materijal za odreene kulture (barem onako kako ih definiše arheologija i historija). Meutim, poreenja se nameu sama od sebe. Tako se za Iberijsku grupu veže Aurignacijska kultura iji su dobro znani primjeri genijalne peinske umjetnosti u Francuskoj i Španjolskoj. Na drugoj strani, Gravecijskoj (Ilirskoj) kulturi pripadaju na primjer figurine Venere iz doba paleolita. Ova knjiga e se, u daljem toku, fokusirati i na druge, mnogo vee i znaajnije dokaze. 1.4. Moja haplogrupa Naravno, došlo je vrijeme da i ja provjerim svoju haplogrupu. U Americi nekoliko kompanija to rade na individualni zahtjev. Prvi razlog je trivijalan: roditelji žele da utvrde da li je dijete njihovo. Razlog broj dva je želja ljudi da formira svoje familijarno stablo idui nekoliko stotina godina unatrag. Moj razlog je, opet, drugaiji: želja mi je da odem hiljade godina unatrag i utvrdim migracije svojih davnih predaka. Za što potpuniju sliku odluujem se da uplatim za dvostruku analizu i pratim majino (žensko) i oevo (muško) familijarno stablo. Muško stablo se odredjuje prema Y kromozomu. Naime, svi kromozomi kod ovjeka dolaze u parovima. Meutim, kod muškaraca, jedan kromozom (Y) nema svoj odgovarajui par ve kromozom X. Kod žena je to par X i X. Zahvaljujui tom kromozomu, muška linija, koja se prenosi sa oca na sina, se može pratiti gotovo nepromijenjena hiljade godina unatrag. Promjene rijetko dolaze, a kada dou nazivaju se genetskim mutacijama. Mitohondrijalna DNK se prenosi sa majke na djecu i omoguava nam da pratimo naše pretke po majinoj liniji. Mitohondrije su, inae, samo-reproduktivne elijske strukture. Ima ih nekoliko stotina u svakoj eliji. Pošto se ne nalaze u zreloj spermi, oni se prenose samo sa majke na djecu. Na taj nain se može pratiti majino familijarno stablo. Kompanija Family Tree DNA iz Houstona mi je poslala set za testiranje. Dvije boice sa tekuinom i dvije etkice kojom se “struže” kožica sa unutrašnje strane usta. Uzorke sam im poslao; iz Houstona su otišli u laboratorij Univerziteta u Arizoni. Na rezultate sam ekao manje od mjeseca. Dobijam dva certifikata; prvi (“Y – DNA”) mi daje broj genetskih odstupanja kroz vrijeme od naše pra-majke Eve. Drugi, mtDNA daje moju haplogrupu: E3b. Ameriki nomenklaturni sistem se razlikuje od evropskog. Za haplogrupu E3b se, prema amerikim izvorima, vjeruje da se razvila na Bliskom Istoku tokom doba paleolita. Nakon povlaenja leda u Evropi dolazi do neolitske ekspanzije širom Sredozemlja (osobito južne Evrope). Ova haplogrupa je i danas karakteristina za podruje Sredozemlja. Dakle, moji daleki predaci su saekali da se klima popravi u Evropi i onda su se zaputili put Balkana prije desetak hiljada godina. U popratnoj dokumentaciji su mi poslali komparaciju moje haplogrupe sa desetinama hiljada drugih uzoraka (imaju bazu podataka od 32995 uzoraka). Interesantno je da, prema ženskom mtDNA testu, nema nijednog identinog genetskog uzorka kao moj. Mutacija od jednog koraka je zabilježena na Amerikancu koji potjee iz Engleske (zajedniki nam je predak); mutacija od dva koraka je zabilježena na uzorcima ije je porijeklo od Italije, Poljske, do Škotske, Rusije, Rumunije, Litve itd. Analizom muškog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka našli su jedan identian genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije (u maju 2005.) dobijam e-mail od gospodina Jordana: “Poštovani gospodine Osmanagi, Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera naše DNK identini. To znai da postoji šansa od 99.9% da dijelimo zajednikog pretka u proteklih 1000 godina. Moj osnovni razlog da uestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etniko porijeklo. Moja genealoška istraživanja su me odvela samo 6 generacija unazad do pretka koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je roen 1810. godine u Južnoj Karolini. Nisam mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku. Ako želite da se javite, budite slobodni Ken Jordan” Ipak, morao sam držati fokus na prethistorijskom dobu, umjesto da radim na svom porodinom stablu. Nekoliko važnih otkria u Bosni je tražilo odgovore. I tu mi se iskustvo steeno kroz putovanja po Centralnoj i Južnoj Americi pokazalo dragocjeno. 2. FENOMEN KAMENIH KUGLI 2.1. Megalitske enigme Kostarike Nakon obilaska kamenih piramida i kamenih megalita dijem Planete odluujem da analiziram još jedan, ovaj put manje poznati, fenomen starog svijeta: kamene kugle. Za manje od tri sata leta iz Houstona slijeem pokraj glavnog grada, San Josea. Sa Salvadorom ovo je najmanja država Srednje Amerike sa manje od 4 miliona stanovnika. Smatra se za jedinu stabilnu demokraciju u regionu; nemaju stalne vojske još od 1949. što im osigurava nešto novca za napredniju socijalnu organizaciju u poreenju sa okolnim zemljama. Na aerodromu iznajmljujem rent-a-car na veliko iznenaenje zaposlenih kada su uli koliko stotina kilometara namjeravam da proem, a da mi je ovo tek prva posjeta Kostariki. Nakon pola sata vožnje ulazim u milionski San Jose u kome se i parkiram. Prvi utisak o gradu je da je ist, uredan, prijatan. Stanovnici su uglavnom bijelci za razliku od svih ostalih država Centralne Amerike; naime, 80% je istog španjolskog porijekla, s tim da je samo 17% mestika. Milionski San Jose, glavni je grad demokratske Kostarike Tri procenta stanovništva su crnci. Njihovi su preci dovedeni iz Kariba da bi radili na plantažama banana. I upravo su banane u pozadini razloga koji je uzrokovao i moju posjetu ovoj zemlji. Naime, tokom konca 1930-ih i poetka 1940-ih godina, amerika United Fruit Company je krila šume da bi sadila plantaže banana na jugu Kostarike. Delta rijeke Terraba (poznata i kao Sierpe, Diquis i General River) postaje prvim nalazištem kamenih kugli. Kasnije se kugle pronalaze i pokraj Golfita i na otoku Isla del Cano. Kamena kugla na ulazu u parlament Kostarike, San Jose Gotovo sve kugle su napravljene od granodiorita, vrstog kamena ije je nalazište na vrhu planine Talamanca. Kamenolom je u prosjeku oko 80 kilometara udaljen od mjesta nalazišta kugli. Perfektan sferian oblik kamene kugle koja je prebaena sa juga zemlje u Nacionalni muzej u San Joseu Nekoliko kugli je napravljeno od kokine (coquina), vrstog materijala slinog krenom kamenu koji je formiran od pješanih depozita. Pretpostavlja se da je ovaj kamen prenesen u unutrašnjost zemlje preko delte rijeke Terraba-Sierpe. Takoe, pronaene su kugle i na pacifikom otoku Isla del Cano koje je udaljeno 20-ak km od obale Kostarike. Veliina kugli je u rangu od nekoliko centimetara do najvee promjera 2,5 metra. Najteža kugla ima težinu preko 30 tona. Odstupanje od perfektnog kruga je minimalno: 0,2 – 5 cm. Arheolog Doris Z. Stone je 1940. napisao na kraju svog izjveštaja: “Mi moramo klasificirati perfektne kamene kugle Kostarike meu neobjašnjenje megalitske enigme”. Dosada je pronaeno oko 390 kamenih kugli. Nedovršene kugle nisu nikada naene, a niti alati kojima su formirane. Nesumnjivo je da kugle nisu prirodnog porijekla. Nakon pronalazaka ovih kugli gotovo sve su izmještene sa svojih originalnih lokacija. Po Kostariki su poeli ukrašavati dvorišta i parkove privatnih kua, crkvi, bolnica i vladinih institucija. ak su dvije prenesene u SAD: jedna je u muzeju National Geographic Society u Washingtonu, a druga u dvorištu Harvardskog univerziteta u Cambridgeu, Massachusetts. Sa svojih originalnih lokacija kugle su prenesene u gradove Kostarike i ukrašavaju dvorišta bolnica, privatnih kua i muzeja (na slici autor u dvorištu Nacionalnog muzeja, San Jose) Nain obrade kugli ostaje nerazjašnjen. Ukoliko se uzme komad granodiorita i pokuša zagrijavanjem obraivati, poinju da otpadaju nivoi (kao kriške). Dakle, pravilan sferian oblik se ne može dobiti zagrijavanjem. Metalni alati nisu pronaeni, kao ni kompjuterizovane mašine za obradu ili laserski instrumenti koji e se brinuti o dobijanju pravilnog sferinog oblika. Ovo su alati koje bi mi danas koristili za oblikovanje. Neke od kugli su pronalažene pod zemljom zajedno sa predmetima od keramike koji upuuju da im je starost najmanje 1200 – 3200 godina. Uglavnom, sve kugle imaju porijeklo iz pręt-kolumbovskog doba. Prema svjedoenju onih koji su ih pronalazili na originalnim lokacijama zna se da su kugle imale odreenu pravilnu orijentaciju (naješe sjever-jug), te da su formirali trokute (grupe od po tri kugle) i paralelograme. Jedna grupa kugli je imala orijentaciju prema magnetnom sjeveru. Vrlo esto su kugle nalažene na vrhu uzvisina. Nažalost, pomjeranjem kugli sa njihovih originalnih lokacija zauvijek se izgubila mogunost da se utvrde meusobni odnosi i relacije medju kuglama razliite veliine. Trenutano, samo je šest kugli na svojim znanim lokacijama. U svom obimnom dugogodišnjem prouavanju kugli iz Kostarike, ameriki arheolog Samuel K. Lothrop (“Archeology of the Diquis Delta, Costa Rica”, Peabody Museum of Archeology and Ethnology, Harvard University, 1963.) zakljuuje da “postoji astronomska orijentacija kamenih kugli”. Autori George Erikson i Ivan Zapp (“Atlantis in America: Navigators of the Ancient World”) iznose tezu da su kugle starije od 12 000 godina i da su ih koristili Atlantiani za navigaciju. Pri tome isitiu da su uz kugle pronaene posude sa udubljenjima koje bi utvrivale zenit zvijezda. Doug Yurchey (“Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers?”) iznosi tezu o kamenim kuglama kao dijelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni monoliti, piramide, a evo i kamene kugle su, prema Dougu, bile dio “svjetskog prethistorijskog Teslinog sistema kojeg su koristili potomci Atlantidjana. Oni su bili elektrovodi svjetske bežine distribucije. Pri tome je kamen služio kao uzemljenje ija se frekvencija izjednaavala sa zemaljskom elektromagnetnom frekvencijom… Kameni megaliti prethistorije su bili u nenaseljenim regionima i preko njih se komunikacija nije prekidala…” (Interesantno je da je vrh modernih antena u obliku lopte.) Naravno, energetska zraenja Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je originalni razmještaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine akre. Kamena kugla pronaena u mjestu Guayabo, u provinciji Cartago, služila je kao vrlo precizni kalendar, tvrdi autor Michael O’Reily (lokalne dnevne novine “La Nacion”, 25.03.1979., Turrialba, Cartago). Uklesani cirkularni petroglif prikazuje datume kao što su solsticiji i trajanje kišne sezone. Nakon hiljada godina provedenih u zemlji i izloženih djelovanju klimatskih faktora površina kugli je izgubila prvobitni izgled. Ipak, na nekim od njih je još uvijek prepoznatljiv dizajn koji upuuje da se radi o petroglifima. Na primjer, kugla izložena u muzeju glavnog grada Kostarike San Joseu, prikazuje uoljivu spiralu i druge uklesane linije. Uoljiv je uklesani petroglif na površini kamene kugle koju sam snimio u Nacionalnom muzeju u San Joseu, Kostarika Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uoio da postoji veza izmeu crteža na površini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i Andromede (nebeska princeza). Uporeene su linije i take sa površine kugle sa lokacijama zvijezda i linijama koje se vuku izmeu njih. Rezultat je bio frapantan. Poreenje zvjezdanih konstelacija i petroglifa: rezultat je iznenaujui – kamene kugle su imale ulogu stronomske karte Dvadeset dvije zvjezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa petroglifom na kamenoj sferi! Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na nonom nebu. Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija uestvuju u formiranju udnog oblika petroglifa: Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u konstelaciji Lakerta, Beta Pegasus, Psi Pegasus, Pi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde u sazvježu ribe (Teta, Jota, Lambda, Kapa, Gama i Omega), zatim Beta riba, Eta akvarijus, Alfa Pegasus, Teta Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus, Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvježe te dvije zvijezde (HR8313 i HR 8173) u Pagazovoj konstelaciji. S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli oigledno je da se na njemu moglo pratiti kretanje zvijezda tokom noi, a s obzirom na rotaciju naše planete. Ako se kamena kugla zarotira s lijeva na desno, a imajui zvijezdu Sjevernjau na dnu kugle, onda se može prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istok-zapad! Izvanredno. Dakle, sfera nije bila samo astronomska karta ve i praktini planetarij. Još jedan detalj privlai pažnju. Spirala koja je prikazana na kamenoj kugli odgovara spiralnom obliku M31 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga sazvježa. Meutim, sa Zemlje, ova galaksija na nonom nebu nije ništa drugo do mala svjetlosna takica. Kako su naši preci znali da je rije o galaksiji spiralnog oblika, a bez odgovarajuih instrumenata? Nadalje, oblik petroglifa sigurno nije sluajan. Koju poruku nam on nosi? Izgled nekih bia iz centralnoamerike flore prije toliko hiljada godina? Pas, jaguar, majmun? Ili, nešto još nedostupno našem umu i znanju? *** Moja posjeta Nacionalnom muzeju u San Joseu budi toliko razliitih ideja i pitanja koja traže odgovore. A onda, slušajui vodia sa grupom amerikih turista bivam vraen u plitkost oficijelnih objašnjenja. Oficijelno objašnjenje o kuglama je da su one bile “plemenski teritorijalni markeri”. Stotine kugli jedna do druge, teške desetine tona, pa “teritorijalni markeri” koje su isklesala primitivna plemana? Nešto tu ne štima. Nisam mogao, a da ne odolim i ukljuim se u diskusiju. Vodiu sam prvo predoio o kakvom je fenomenu rije. Jasno, Amerikanci su iskopali samo mali dio kamenih kugli; njihov broj se sigurno raunao u hiljadama. I sve su bile na jednom mjestu. Stvarni datum njihovog nastanka, s obzirom na geološke karakteristike terena i dubine na kojoj su pronaene, je duboko u prošlost. Hiljade godina više nego što im se nastoji oficijelno pripisati. Obris najvee pronaene kamene kugle u pozadini slike je monumentalni megalit od preko 30 tona za iju je kreaciju bila potrebna vrlo razvijena tehnologija koju nisu posjedovala primitivna plemena Kostarike prije 1500 godina. Na slici je i nekoliko originalnih kamenih kugli razliite veliine. Ameriki turisti su sa zanimanjem (i odobravanjem) slušali, a vodi je, malo postien, pozvao svoju turistiku grupu na daljnje razgledanje muzejskih eksponata. Artistiko vienje pripadnika plemena Kostarike prije 1500 godina koji bi, navodno, trebali biti autori perfektnih kamenih kugli. Slijedei dan boravka u Kostariki posveujem obilasku nekoliko aktivnih vulkana na sjeveru. Vulkani samo doprinose injenici koju ine ovaj predio energetski potentnom takom u planetarnim razmjerama. Na vrhu kratera vulkana Irazu u Kostariki. Kompleks vulkana ine ovaj teritorij energetski vrlo potentnom takom. Do juga zemlje se vozim modernim putem (CA 2) koji ide sve do granice sa Panamom. Usput skreem sa glavnog puta i odlazim u jedini indijanski rezervat, Borua, koji je relativno blizu delti rijeke Diquis. Rezervat je na vrlo nepristupanom terenu, na planinskom vrhu. U Borui ni traga naprednoj indijanskoj kulturi. Kao što sam i oekivao. Oni nisu autori ovih kugli. Poslije još nekoliko sati vožnje ulazim u Palmar Norte. Ispred obližnje srednje škole kamena kugla je ukliještena u plavom kamenom prstenu kao ukrasni dijamant. Oigledno je da su nastavnici naslutili važnost ovih kugli. Kamena kugla u dvorištu ispred srednje škole u gradiu Palmar Norte, južna Kostarika. Most preko rijeke Rio Grande de Terraba me vodi u mirni gradi Palmar Sur gdje je prebaen najvei broj pronaenih kamenih kugli. Raskrsnica prema Palmar Suru gdje se uva najvei broj pronaenih kamenih kugli u Kostariki Zbilja, ovaj usnuli gradi kao i da nema šta da pokaže svijetu osim misterioznih kugli koje se nalaze na svakoj znaajnijoj taki i ulici kojom proem. U pijesku, ispred napuštene kue, usamljeno stoji pravilna kamena kugla, Palmar Sur, Kostarika Izlazim iz auta, dodirujem kugle. Ugrijane su, izložene sunevim zrakama. Pomalo hrapava površina mi ne pruža odgovore. Kao da je odavno kugla prestala da služi svojoj svrsi. Izdvojene iz cjeline, pojedinane kugle su oigledno prestale služiti svojoj originalnoj (energetskoj) svrsi, Palmar Sur, Kostarika Vozim se manjim, neasfaltiranim ulicama Palmar Sura. Kugle nalazim gotovo na svakom koraku: ispred uglednijih kua i ispred napuštenih ruševnih kua, u jarku i na uzvišenjima, u parkovima i na zapuštenim livadama… Kamena kugla ispred lijepo održavane kue, Palmar Sur, Kostarika Lijepo ureeni park u centru Palmar Sura ima pravilno rasporeeno desetak kugli. Radnici na održavanju i pokoji šeta ne pridaju nikakvu pažnju megalitima prošlosti. Zapravo, više pažnje posveuju meni i mom pažljivom zagledanju u svaku kuglu. Ureeni gradski park Palmar Sura sadrži desetak kugli visine od jedan i po do dva metra. Domaem stanovništvu ovi megaliti prošlosti ne predstavljaju posebnu atrakciju. Na nekoliko kamenih kugli zapažam uklesane linije na površini. Nažalost, isuviše su nejasne da bih mogao prepoznati petroglife ili astronomske simbole. Površina jedne od kamenih kugli u Palmar Suru; kao da se naziru petroglifi koji su vremenom dobrim dijelom izblijedili. Da li je rije o novim astronomskim kalendarima? Put me vodi dublje u unutrašnjost juga Kostarike. Ovaj put skreem sa glavne saobraajnice, na njihove “finca” agrikulturne oblasti. Na raskrsnici “Finca 5” ponovo kugle; neke su itave, a neke su slomljene prilikom iskopavanja i transporta. Na raskrsnici “Finca 5”, oblasti u južnoj Kostariki, nalaze se ostaci itavih i slomljenih kamenih kugli. Slijedei dan provodim u obilasku delte rijeke Diquis. Nekoliko sati vožnje rijenim gliserom nedvojbeno potvruju da su Amerikanci sredinom XX stoljea zasadili plantaže banana na vrlo malom procentu ovog teritorija. Pod gustom prašumom je vjerovatno i dalje 95% delte. To mi samo potvruje moju sumnju da je do sada pronaen samo manji procenat kamenih kugli. Tanije, oko 390 lociranih kugli (ja sam ih vidio 65) vjerovatno predstavlja manji dio od nekoliko hiljada kamenih kugli koje su originalno postavljene u ovom regionu. Ove cifre uvjerljivo ruše zvanine teorije o nekakvim “teritorijalnim markerima koja su postavljala indijanska plemena”. Više je nego jasno da primitivni indijanci nisu imali alat za obradu ovog vrstog kamena; niti su imali naina za transport od 80 km, na hiljade kugli, ija je težina prelazila nekoliko desetina tona. U vožnji deltom rijeke Diquis na jugu Kostarike; oigledno je da je 95% delte još uvijek pod gustom šumom i da nekoliko metara pod zemljom leže hiljade neotkopanih kamenih kugli. I kada su na koncu kamene kugle i dospjele na jug Kostarike onda bi, prema zvaninoj arheologiji, bile rasporeivane kao “teritorijalni markeri”? Bože, kako smiješno i neuvjerljivo. Šta li e naši potomci misliti o nama za 100 godina kada budu itali takve gluposti? Najgore je to što turisti, kada slušaju vodie i sline “strunjake”, vjeruju takvim objašnjenjima. Koliko se još hiljada kamenih kugli krije nekoliko metara ispod površine u delti rijeke Diquis na jugu Kostarike? Sada mi još preostaje da posjetim poslednju lokaciju na kojoj su kugle pronaene. Rije je o malom pacifikom otoku Isla del Cano. Tridesetak kilometara vožnje gliserom otvorenim oceanom (praen, taj dan, posebno visokim valovima) približavam se zaštienom biološkom raju. Gusta šuma, isto koraljno more, pješane plaže, su idealan set za Holivudski triler. Pacifiki otoi Isla del Cano je najisturenija lokacija Kostarike na kojoj su pronaene kamene kugle. Sat vremena mi je trebalo da prepješaim sa jednog na drugi kraj otoka. Bujna vegetacija i ouvani habitat su imali svoje privlanosti za one koje su tu locirali kugle. Doduše, ne mislim da su prirodne ljepote bile razlog da se kugle tu postave. Sat pješaenja otokom Isla del Cano je bio potreban da bi se došlo do lokacija sa kuglama. Meteorolozi barataju injenicom da su ovaj otoi i susjedna delta rijeke Diquis teritorij sa najviše munja u ovom dijelom svijeta. A munje su, zapravo, samo energetska pražnjenja. Napokon, tu su i kamene kugle sa otoka Isla del Cano (Kostarika). Isklesane su od kokine, tvrdog pješanog kamena. Nekoliko manjih kamenih kugli na otoku me nije impresioniralo. Ne, nije stvar u veliini. Kugle u delti su pronaene razliite veliine. Nije stvar ni u materijalu: kokina tvori oko 10% svih kugli, tako da su ovo vjerodostojni primjerci. Ima nešto što mi ne štima: koja bi bila uloga samo nekoliko kugli? Kompleks od nekoliko hiljada kugli koji se nalazi(o) u delti, izmeu jakih energetskih strujanja iz zraka (munja) i ispod zemlje (podzemnih energetskih tokova) ima smisla. Plus, kugle svojim specifinim oblikom stvaraju posebno konasto (jako) energetsko polje. Ako su drevne civilizacije imale naina za recimo kvarcni (bežini) prenos energije, onda su imale i rješenje snabdijevanja energijom. Kako bi u tome sklopu bilo objašnjenje za par kugli na ovom otoku? Možda je najbliži istini odgovor iz historijata vlasništva otoka. Naime, otok je, prije nego što je postao nacionalnim blagom, dugo bio privatno vlasništvo i imalo bi smisla da njegovi vlasnici sredinom prošlog stoljea prebace nekoliko kugli sa obližnje delte ne bi li ga uinili privlanim turistikim središtem. Vrijeme i ljepote otoka su uinile svoje tako da je on postao zaštienim biološkim spomenikom države. I tako ipak ostvaruje turistiki priliv bez obzira na kugle. Napuštam otok (nakon neizbježnog ronjenja po koraljnom dnu); vožnja slijedei dan po neudobnom makadamu uz pacifiku obalu Kostarike do San Josea. Avion prema Houstonu; ini mi se da sam, nakon svega, bliže odgovoru o megalitskim enigmama Kostarike. Kamene kugle kao “doprinos civilizaciji”. Slažem se, ali kojoj civilizaciji? Civilizaciji o kojoj ništa ne znamo, koju ne razumijemo, ije doba nemamo tano utvreno… 2.2. Svjetska energetska mreža? Pravilne kamene kugle nisu novina za Centralnoamerike prostore. Tako je u svijetu Maja pronaeno nekoliko pravilnih kamenih sfera razliite veliine. U gradu Tonina, u meksikoj državi Chiapas, perfektna kugla se nalazi na šestom nivou glavne Palae. Ovaj nivo je okrenut prema Suncu i njegovom kretanju od ljeta do jeseni. Pretpostavlja se da kugla simbolizira sunce. Nema dokaza da li su Maje autori ove kugle ili su se poslužili sa kuglom koja je napravljena daleko prije u neke druge svrhe. Istonije u svijetu Maja, La Milpa u Belizeu, nalazi se crna kamena kugla prenika 50 cm. Originalna svrha i lokacija joj nisu poznate. Danas se koristi da pridržava vrata u lokalnom turistikom restoranu. Ameriki istraživaki tim na elu sa Metthew Stirlingom je 1967. pronašao stotine kamenih kugli razliite veliine u okolini mjesta Agua Blanca, kod Guadalajare, u Meksiku. Perfektne sferine stijene su predstavljale arheološki problem za ovaj tim, jer mu nisu mogli odgonetnuti svrhu i kreatora. Nakon podnesenog izvještaja Smithsonian Institutu 1968. godine uslijedilo je “nauno” objašnjenje da je rije o prirodno izvajanim kuglama. Navodno su pod visokim temperaturama iz vulkana izletile stvrdnute kamene sfere. Naravno, nisu imali odgovora na pitanje kako to da su na površinu izbaene same pravilne kugle, jer one nepravilnih oblika nisu nikada pronaene. Edinburški nauni asopis “The Edinburgh Geologist” u svom broju 24 iz proljea 1990. nabraja još nekoliko lokacija kamenih kugli: Honduras, Karoo u Južnoj Africi i Klondyke u Arizoni. John Hund is Petersburga u Južnoj Africi je došao u posjed manje kamene kugle 1977. godine. Glatka površina i tvrdoa kugle je odudarala od mekanog pirofilita gdje je pronaena. Kuglu je dao na analizu u kalifornijski Svemirski institut (University of California). Nakon testiranja otkriveno je da je kugla balansirana do te mjere da prevazilazi mjerne instrumente ovog instituta koji proizvodi žirokompase za NASU. Tanije, ustanovljeno je da je kugla balansirana više od sto-hiljaditog dijela ina što je bio limit njihovih instrumenata. Na svom putovanju u Tunis u proljece 2005. moj prijatelj Bojan Zecevic je snimio destine manjih kamenih kugli nepoznatog porijekla i starosti. Kamene kugle nepoznatog porijekla u Tunisu (fotografija B. Zecevic) Bojan je, zainteresovan ovim fenomenom, na svom putovanju u Istambul uoio nekoliko kamenih kugli ispred uvene džamije Aya Sofia. Prema njegovim rijeima, prva crkva je na ovom mjestu graena u IV stoljeu n.e.. Stradala je u požaru 200 godina kasnije, da bi na njenim temeljima bila podignuta današnja Aya Sofia. Prilikom iskopavanja ruševina prve bazilike, ispod zemlje su naene kamene kugle, meutim iskopavanje je prekinuto zbog straha od potkopavanja postojee crkve. Dimenzije kugli su, inae, po 70-ak cm. Kamena kugla ispred Aya Sofije u Istambulu (Turska) pravilnog oblika, veliine 70 cm (fotografija B. Zeevi) Praktinim rjenikom može se rei da kugla ima apsolutnu perfekciju. Jedini nain da se tako što napravi bio bi u uslovima nulte gravitacije. Dakle, imamo kosmike uslove u kojima su drevne civilizacije formirale matematiki precizno odreene kamene kugle sa znanom svrhom. 2.3. Lokacije kamenih kugli u Bosni Za fenomen bosanskih kamenih kugli zainteresirao me prijatelj Bojan Zeevi jednim e-mailom iz jeseni 2004. Nakon toga stupili smo u kontakt sa historijskim znalcima Ahmedom Bosniem i Jovom Jovanoviem i formirali istraživaki tim. Nakon nekoliko mjeseci i naših posjeta nizu lokacija poela se kompletirati slika o bosanskim nalazištima kamenih kugli. I tako se Bosna poela uvrštavati na svjetsku arheološku mapu. Poeli su se redati dokazi o sofisticiranom kromanjoncu (pra-Ilirima) koji je putem kamenih kugli povezao ovaj prostor u svjetsku “bežinu” energetsku mrežu i to u doba kada su ovi krajevi bili pod utjecajem svjetske supersile, Atlantide. Naš obilazak lokacija kamenih kugli startao je sa sjeverozapadnim dijelom Bosne. U selu Trn, nedaleko od Banja Luke, susreli smo se sa edom Tešanoviem. On je prije nekoliko godina kopao temelje za kuu i na dubini od 4-5 metara je pronašao dvije kamene kugle prenika 30-40 cm. Bile su glatke, “teže od kamena” kako ree, a radnici su ih bacilli u temelje i zabetonirali. Stotinjak metara poviše pronašli smo ostatke kamenih kugli smještene uz kuu Milorada Dakia. Kugla je podijeljena na dvije polovine, pravilnog je oblika, prenika oko jednog metra. Bosanske kugle u selu Trn kod Banja Luke, prenika jednog metra Autor (lijevo) sa Miloradom Dakiem pred ijom se kuom nalaze kugle i Jovom Jovanoviem ispred kamenih kugli u Trnu Presjek bosanske kugle, Trn Pravilan sferian oblik, kugla u Trnu U sjevernoj Bosni, u selu Teoak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika, ali im površina nije glatka. Fino su obraeni, ali nedostaje onaj zadnji korak poliranja. Materijal je granit. U kasnijoj fazi na nekim kuglama su izdubljenje rupe. Kamena kugla u Teoaku Autor pored jedne od osam kugli u Teoaku Jovo Jovanovi i Bojan Zeevi pored jedne od ošteenih kugli u Teoaku na vrhu utvrenja Gradina U blizini Vareša u srednjoj Bosni, u selu Ponikve, stoji etverotonska izdužena kugla. Pronašao je Radovan Puski 1970. u Javornikom potoku ispod korijenja oborenog bora. Kugla se nalazi na postolju ispred njegove kue koja je ujedno i ugostiteljski objekat pod nazivom “Kugla”. Po sastavu nalikuje onoj u Trnu – magmatska stijena. Kamena kugla u Ponikvama kod Vareša napravljena od magmatskog kamena Površina kugle u Ponikvama Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokue nalazi se nekoliko kamenih magmatskih kugli (identini materijal kao u Trnu i Ponikvama). Na malom desetometarskom uzvišenju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se nalaze kugle i duguljasti kameni megaliti. U razgovoru sa stanovnicima saznali smo da oni misle da su kugle dio “Grekog greblja” (navodno su u tim krajevima u drevna vremena bili Grci koji su, nakon “sedam teških zima”, napustili ovaj dio Bosne). Takoe, pomenuli su blagotvorni utjecaj kugli na konje koji ne mogu mokriti. Vlasnici s konjima naprave nekoliko krugova oko kugli i nakon toga problem sa mokrenjem je riješen. Kamena kugla u Zlokuama kod Kaknja Kameni monolit na uzvišenju kod Zlokua – vrh manjeg astronomsko/energetskog hrama? Polovina kamene kugle je vidljiva iznad površine, Zlokue Ova kugla je gotovo u potpunosti ispod površine zemlje u Zlokuama; samo je njen manji zakrivljeni dio vidljiv Kružna kamena platforma u Zlokuama Poetkom decembra 2004. sam imao predavanje u Maglaju gdje mi je reeno da postoje još dvije lokacije kamenih kugli u okolini Maglaja. Novo putovanje do okoline Maglaja je obavljeno u sastavu Ahmed Bosni, Jovo Jovanovi i Bojan Zeevi u drugoj polovini decembra 2004. Bojanove informacije i fotografije govore o dvije lokacije kamenih kugli: “Prva lokacija je u selu Jablanica. Mustafa Mehinagi je 1970-ih zapazio kamenu kuglu u potoku Megara koji se uliva u rijeku Jablanicu. Uz pomo tri odrasla ovjeka kuglu je prenio u dvorište svoje kue koja se nalazila 200 metara od mjesta pronalaska. Ahmed je izmjerio obim kugli 155 cm, a Jovo je uz pomo viska odredio starost oblikovanja kugle na 12 000 godina.” Kamena kugla pronaena u potoku Megara nalazi se danas u selu Jablanica kod Maglaja (Fotografija: Bojan Zeevi) “Prilikom kopanja tunela u brdu Cikota kod Maglaja (1976-1978) u sredini brda je pronaena kamena kugla. Perfektna je sfera, obima 150 cm. Svojevremeno je izbaena mašinom za rovanje i nju je Avdo osi donio ispred svoje kue gdje se i danas nalazi.” Ahmed Bosni i Jovo Jovanovi mjere kamenu kuglu u selu Jablanica kod Maglaja (fotografija: Bojan Zeevi) Kamena kugla pronaena u sredini brda kraj Maglaja sredinom 1970-ih prilikom kopanja tunela (Fotografija: Bojan Zeevi) U proljee 2005. Jovo, Bojan i ja smo se zaputili do Kraljeve Sutjeske. Nakon nekoliko mjeseci prepiske koju sam imao sa fra Andrejom u Samostanu nas je ljubazno primio ravnatelj Muzeja i Biblioteke. I, sasvim neoekivano, na samom ulazu u Biblioteku nailazimo na malu kamenu kuglu. Osobine su joj karakteristine: granitni sastav, malo hrapava površina (slina onima u Teoaku), pravilan sferian oblik, malo ošteena jedna strana… Fratar ne zna porijeklo; pretpostavlja da je imala funkciju topovskog uleta. Ja nisam siguran. S jedne strane, može se uklopiti u naš kompleks kamenih kugli, jer su one pravljene razliitih veliina. S druge strane, dovoljno je malih dimenzija da bi se upornim radom nakon dužeg vremena mogla isklesati bez upotrebe sprava za dizanje i pridržavanje. Kamena kugla u Biblioteci samostana u Kraljevoj Sutjesci, BiH Ponovno putovanje u pravcu Banja Luke i obližnjeg sela Slatina. Nakon dužeg traženja u šumarku, na samom potoku nalazimo dosada najveu kamenu kuglu u Bosni. Nedvojbeno, izuzetne starosti, ostavlja nas prijatno iznenaenima. Najveu kamenu kuglu u Bosni smo pronašli u šumarku kraj sela Slatina, sjeverno od Banja Luke. Pažljivim promatranjem uoavamo da je površina nedovršena. Kao da je primjenjena gruba obrada nekom vrstom kašikastog alata. Ono što kugli nedostaje je onaj poslednji proces poliranja kojom se površina uglaa. Na taj nain bi se dobio perfektan sferian oblik. Najvea kamena kugla kod Slatina je ujedno i nedovršena; nakon grube obrade nedostajao joj je proces finog poliranja koji bi je nainio perfektnom sferom Svi ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega fenomena kojeg s pravom nazivamo fenomen kamenih kugli u Bosni. Ono što ne bi trebalo da obeshrabri u daljim istraživanjima su izriita mišljenja oficijelnih branitelja “istine”. Na primjer, na svojevremene upitne komentare seljana Trna i TV pažnju, odgovorio je geolog Mile Vujai tvrdei da je “kamena kugla magmatskog porijekla, nastala od jednog komada stijene, koju je u taj oblik oblikovala voda” (Banja Luka, 14.02.2001., AIM). Problem, naravno nastaje kada se broj lokacija multiplicira, svuda nalazimo pravilne kamene kugle, a nigdje nekih nepravilnih “magmatskih” oblika. Ne iskljuujem da priroda može oblikovati perfektan geometrijski oblik. Naprotiv. Ali, mogunost da priroda oblikuje samo perfektne oblike je nemogua na praktinoj ravni. Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji procenat njihove stvarne zastupljenosti. Meutim, nakon hiljada godina one se nalaze na nekoliko metara dubine i samo sluajnost e ih izbaciti na površinu: kopanje tunela kroz brdo ili temelja za kue na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se nee saznati koliko je tih kugli razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije. Ali je vrijeme da te kamene kugle nazovemo pravim imenom. Rije je o fenomenu nastalom radom inteligentnih (ljudskih?) ruku. U doba kada se svijet promatrao ne samo iz ugla pet materijalnih ula. I kada su se “vidjeli” energetski tokovi ispod površine Zemlje. A samo prirodni materijali se koristili za ovjekovu dobrobit. I pri tome se nije narušavala harmonija zivota sa majkom Zemljom. Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika… bile dijelom kompleksnog svjetskog energetskog sistema. 3. BIOGEOMETRIJA Biogeometrija je nauka koja se bavi energijom oblika. “Energijom oblika ?” U prirodi sve ima svoj oblik i svoju energiju. Biogeometrija utvruje vezu izmeu oblika u prirodi i energetskog polja. Naime, pojedini oblici imaju odreeni efekat na energetsko polje, recimo, ljudi. Kroz historiju su dva oblika naješe univerzalno korištena koja su imala poseban utjecaj na ljudsko energetsko polje. To su piramida i polulopta. Pioniri bioenergije su bili francuski istraživai L. Chaumery i De Belizal (“Essai de Radiesthesie Vibratoire”). Oni su prvi precizno dokazali da su piramida i polulopta emiteri energije. Ova dva geometrijska oblika, naime, proizvode prodirue energetske valove koje je De Belizal nazvao “negativne zelene vibracije”. U svojim istraživanjima su potvrdili da ova negativna zelena stvara vibracije koje ljudima omoguavaju približavanje višim (spiritualnim) realmima. Stoga je razumljiv piramidalni oblik graevina od Meksika, Guatemale, Perua, preko Kanarskih otoka, do Egipta i Kine. Sveštenici su svoju snagu i mo crpili iz specifinog oblika svojih graevina. Polulopta ima identina svojstva kao piramida; stoga i ne ude kupole na sinagogama, crkvama ili džamijama, bez razlike. Mjesta okupljanja i molitvi su dobili status svetih prije svega zahvaljujui oblikom graevine koja je isijavala nevidljive energetske vibracije na duhovna lica i njihova “stada”. Još temeljitije istraživanje biogeometrijom odvijalo se pod paskom dr. Ibrahima Karima iz Kaira (Egipat) koji je svoja otkria patentirao 1968. godine. On je utvrdio da biogeometrijski oblici imaju tri osnovna vibracijska kvaliteta: (1) negativno zeleno, (2) više harmonijsko ultra-violetno i (3) više harmonijsko zlatno. Prema doktoru Karimu samo oblici koji proizvode energetska polja sa sve tri komponente se mogu nazvati biogeometrijskim. Najvažnija komponenta u spiritualnim energetskim poljima je negativna zelena. Ona je u središtu svih tjelesnih energetskih centara i potentnih taki u prirodi. Piramide i polulopte proizvode ovu vibraciju uzduž svoje centralne osi. Slijedea komponenta je viša harmonijska ultravioletna vibracija. Rije je o nevidljivoj svjetlosti koja bi trebala biti dimenzija spiritualnih svjetlosnih bia. To je proišavajua i relaksirajua vibracija. Utjecaj na ovjeka? Balansira funkcije organa i ima smirujui efekat na nervni sistem. I, na koncu, slijedi viša harmonijska zlatna vibracija koja je na najvišem vibracijskom realmu. Pojaava mudrost i prosperitet u najširem smislu rijei. Unapreuje ovjekov imunološki sistem. U duhovnom svijetu se poistovjeuje sa zlatnom krunom oko glava svetaca. Da li nam ovaj duhovni jezik govori o znanjima za koja su znali drevni narodi, a koja smo mi, eto, kroz vrijeme zagubili? Svakako. Za potrebe ove knjige istaknimo tvrdnju da su ova dva oblika – piramida i polulopta (odnosno energetska svojstva duple polulopte, dakle lopte) – bila poznata našim dalekim precima. Ve smo govorili o širokoj rasprostranjenosti kamenih kugli. Sada je vrijeme da progovorimo o centralnoj temi ove knjige. 4. BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA 4.1. Visoica U Evropi, zvanino, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije. Tanije, nisu postojale sve do danas. Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo Visoica koje se uzdize iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu iji su graditelji iz duboke evropske prošlosti, pra-Iliri. *** U aprilu 2005. posjetio sam visoki Zaviajni muzej, sa prijateljima Jovom i Bojanom. Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodovi nas je odveo na vrh obližnjeg brda Visoice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki po kome je današnji grad dobio ime. Prof. Hodovi je zaljubljenik historije srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta koja su u videokrugu Visoice. Usput je pomenuo da je Visoica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika. Ta usputna primjedba je privukla moju pažnju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike. Bez obzira što je Visoica 700 metara visoka, ja nisam odbacio mogunost da je rije o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u prilog ideji da je ovdje rije o fenomenu koji zaslužuje da bude ispitan. Moj prvi susret sa Visoicom, brdom piramidalnog oblika u blizini Visokog – pogled sa prilaznog platoa sjevernoj strani, april 2005. Pogled mi se zaustavio preko puta na brdu Križ. Znatno niže brdo od Visoice, potpuno obraslo šumom, ima tri strane kao pravilne plohe podjednake površine. Slika mi je prepoznatljiva iz mojih posjeta nizu arheoloških lokacija Srednje i Južne Amerike. Piramide dolaze u parovima, jedna vea, jedna manja. Piramida Sunca i piramida Mjeseca. Huaca del Sol i Huaca de la Luna… Pogled na “Bosansku piramidu Mjeseca” sa vrha Visoice, prve Bosanske piramide, april 2005. Ove dvije piramide formiraju ulaznu kapiju u plodnu Visoku dolinu. Svaki bi dolazak sa sjevera ili juga u ove krajeve prolazio izmeu ove dvije piramide. Razmišljam na glas “… ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na vrhu piramide Sunca …”. Bojan afirmativno klima glavom. Na tren sam prekinuo prof. Hodovia. On nastavlja sa dogaajima iz doba nastanka bosanske države. Meutim, mene interesuje znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je isuviše mlad i blizu… Pokazuju nam planine koje se vide odavde. “Tamo je planina Perun…” Pogled na planinu Perun u daljini Perun, mislim, Bog groma kod starih Slovena. Dakle, ovaj kraj je nekada bio podruje estih grmljavina i munja. Još jedna sliica mozaika. Kamene kugle Bosne… energetsko pražnjenje sa neba… asocijacija sa Kostarikom. Zbilja, Bosna je nekad bila energetskim voristem ovog dijela svijeta. U šetnji u podnožju Visoice nailazimo na tragove nekoliko vrsta kamenja. Slikam prvo smei kamen… Na prilaznom platou Visoici nekoliko je vrsta kamenja koji privlae pažnju, kao ovaj smei obraeni kamen… Na nekoliko mjesta, iz trave vire kamene ploe. Da li su put do grada Visokog, a rije je o nekoliko stotina metara, poploali u doba srednjevjekovne Bosne? Ili je rije o ostacima gradnje starije civilizacije? Jer, ako je rije o blokovima koji su plod ljudskih ruku, onda oni mijenjaju historiju ne samo ovog kraja. Poploani put ka srednjevjekovnom gradu Visoki, ostaci graevinskog poduhvata još starije civilizacije, ili prirodni fenomen? Primjera radi, prof. Hodovi nam je u podrumu Visokog muzeja pokazao kamenu kapiju pronaenu u ovom regionu kojim je, prema njegovim rijeima, “dokazano da je srednjevjekovna bosanska država imala i kamenu gradnju”. Kamena kapija pronaena u regionu Visoice, kao dokaz o upotrebi kamena u gradnji u doba prije dolaska Turaka Nakon silaska sa vrha Visoice, posmatram sjevernu stranu. Kažem prof. Hodoviu da me neodoljivo podsjea na meksike piramide. Odlazim u auto i uzimam primjerak svoje knjige “Civilizacije prije poetka zvanine historije”. Otvaram knjigu. Iz prve okreem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksike piramide. Okreem se prema Visoici. Pokazujem Hodoviu. “Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!” Hodovi pogleda i, zbilja, konture piramide su identine onima Visoice. Usjek pri vrhu se poklapa sa zadnjim nivoom stepenaste meksike piramide. I, ne samo to. Plato na vrhu meksike piramide je identian platou Visoice na kome je izgraen grad Visoki. Poreenje Visoice i stepenaste meksike piramide otkriva nekoliko idetninih detalja “Ovdje je, profesore, na ovom platou nekad bio hram”, nastavljam. “Pošto je bio graen od drvenog materijala, nije ostao sauvan.” Hodovi sluša, sve to u momentu ima smisla, sve se poklapa, ali… Da li je ovdje stvarno rije o piramidi, vjerovatno se pita. Za mene nema sumnje. injenica da sam od toliko stranica knjige okrenuo odmah onu koja prikazuje meksiku piramidu nije sluajna. U životu sam nauio da koincidencije ne postoje… ve znakovi, koje treba slijediti. Sišli smo u grad Visoko. Tražimo poziciju iz koje možemo da napravimo dobre fotografije Visoice. Izašli smo na magistralni put. U daljini se vidi Visoica u svoj svojoj veliini. Jasno se vide dvije od etiri stranice piramidalnog oblika. Autor sa direktorom Visokog muzeja prof. Hodoviem; u pozadini je prva evropska piramida, “Bosanska piramida Sunca” *** Odlazimo iz Visokog. Putem razmišljam o izgradnji starog grada Visoki na vrhu platoa Visoice. Zapravo, grad Visoki je bio relativno mala utvrda. (Doduše, velikog znaaja za bosansku državu, u periodu izmedju XI – XIV stoljea, od Kulina bana do kralja Tvrtka I.) Grad je podignut na vrhu piramide koja je bila toliko stara da je u potpunosti bila prekrivena šumom i slojevima zemlje. Nakon toliko hiljada godina od njene gradnje (kraj zadnjeg ledenog doba) formirali su se slojevi zemlje debeli 2.5 metra i znatno više. Identinu situaciju sam sreo u sluaju najvee Srednjoamerike piramide u oluli (meksika država Puebla). Naime, kada su španjolski konkvistadori osvajali Azteko carstvo u XVI stoljeu, olula je bila napredni grad sa 400 piramidalnih objekata. Cortes je naredio da se sve piramide sruše i na njihovom mjestu “napravi 400 crkvi”. U središtu grada, koje je okruženo dolinom, je bilo veliko brdo. Cortez je odredio da se najvea crkva napravi upravo na vrhu tog brda. I tako i bi. Cortez je zapoeo izgradnju velike crkve na jedinom “brdu” u meksikom gradu oluli Tristo godina kasnije, prilikom kopanja temelja za mentalnu bolnicu u podnožju brda u oluli otkriveni su kameni blokovi koji vode stotinama metara unaokolo. Nakon obimnog istraživanja meksikih arheologa potvreno je da je “brdo” u stvari piramida najvee površine na svijetu. Manji dio rekonstruisane piramide u oluli I, kao što je Cortez gradio svoje katedrale na platoima piramida ne znajui šta se ispod njih krije, tako su i bosanski vladari sagradili svoj prvi stolni grad na Visoici. Nisu znali šta je ispod površine, ali kao da su osjeali važnost te lokacije. Naime, rije je o piramidi monumentalnih razmjera. Jedinoj u Evropi (zasada). Nesumnjivo, objekat koji e postati najvažniji simbol ovih evropskih prostora otkad je civiliziranog života. *** Maj, juni i juli 2005. provodim u osiguravanju potrebnih dozvola i saglasnosti da zaponem sa sondažnim bušenjima na Visoici. Uz svesrdnu pomo prof. Hodovia dobijam dozvolu Ministarstva kulture i mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika da mogu da zaponem radove. Pravim izbor izmeu nekoliko kompanija koja imaju iskustva u geološkim bušotinama po Bosni. Odreujem i datum: polovina avgusta 2005. Meutim, nešto mi govori da prethodno moram da odradim još jedno putovanje u Centralnu Ameriku: El Salvador. 4.2. Iskustvo El Salvadora Putovanje u El Salvador sam planirao još odranije radi posjeta nekolicini gradova Maja. Meutim, u kontekstu mog interesovanja za Balkanske civilizacije, poeo sam sa komparacijama koje su se same nametale. El Salvador je mala zemlja, kao i Bosna. Po teritoriju (21.000 kv.km.) ak i manje prostrana od BiH, ali po broju stanovnika (6,5 miliona) nešto brojnija. Nalazi se južno od velikog sjevernog susjeda (SAD) i potencijalnog turistikog partnera, slino kao i BiH od Evropske Unije. U oima javnosti prva asocijacija uz pominjanje imena El Salvador je krvavi graanski rat (1979-1992), slino kao i u sluaju Bosne. Kao da za prosjenog ovjeka u svijetu u ovim zemljama rat još traje, mada je završio prije više od decenije. U obje zemlje rat je potpuno poharao privredu, infrastrukturu i uzeo danak maltene u svakoj familiji. Obje zemlje su po svojim prirodnim ljepotama izuzetne. Dvadeset pet vulkana El Salvadora prošarali su zeleni krajolik, a pacifike plaže su meka za surfere. Nažalost, i El Salvador i BiH nedovoljno ulažu da se predstave svijetu u ljepšem svijetlu. Privlana pacifika obala El Salvadora Obje zemlje imaju bogata civilizacijska nalazišta. Kultura Maja je na tlu El Salvadora dokazano stara 5000 godina. Meutim, ak ni šira javnost u obje zemlje nije obaviještena o vlastitom historijskom bogatstvu. U jednoj stvari El Salvador prednjai: po mreži auto-puteva. Nakon što sam iznajmio rent-a-car na aerodromu, iznenadio sam se kvalitetnom putnom mrežom ove male države. Pet je arheoloških nalazišta iz svijeta Maja u El Salvadoru na kojima su zapoeti radovi ekskavacije i rekonstrukcije. Iz svakog od njih nauio sam nešto korisno za budui projekt iskopavanja Bosanske piramide Sunca. 4.2.1. Joya de Ceren Trideset pet km sjeveroistono od San Salvadora, glavnog grada države El Salvador nalazi se Joya de Ceren (u našem izgovoru Hoja de Seren). Pod zaštitom UN-a kao svjetsko kulturno nasljee, ovaj gradi Maja je poznat i kao “Pompeji Novog svijeta”. Naime, 600. godine je došlo do erupcije obližnjeg vulkana Laguna Caldera koji je prekrio grad. Hiljadu etristo godina kasnije, godine 1978., gradi otkriva ameriki antropolog Payson D. Sheets (University of Colorado, Boulder). Joya de Ceren, gradi Maja u El Salvadoru, na nekoliko metara dubine, prekriven lavom od prije 1400 godina, otkriven je 1976. Tokom 1970-ih godina su organizovana sondažna istraživanja terena na elu sa amerikim antropologom dr Sheets-om. Prva sondažna istraživanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su potvrdila postojanje podzemnih graevinskih objekata Nakon potvrde do kojih su došli u sondažnim ispitivanjima, Projekat je nastavljen sa ciljanim iskopavanjima. Ciljana iskopavanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su potvrdila postojanje ceremonijalnih i objekata za stanovanje kulture Maja Uzvisina ispod koje se, na dubini od 4 metra, kriju zidine Maja. Lokacija Joya de Ceren, El Salvador Na dubini od 4-10 metara, uz veliki fiziki i financijski napor, otkriveni su ostaci prostorija grada Maja (Joya de Ceren, El Salvador) Gdje poinje kameni zid objekta Maja, a gdje završava prirodna kamena formacija? (Joya de Ceren, El Salvador) Strpljiv restauratorski rad na arheološkim artefaktima pronaenim na lokaciji Joya de Ceren, El Salvador 4.2.2. San Andres Vožnja El Salvadorom samo potvruje moje ubijeenje da postoji disproporcija iz upozorenja o ovoj zemlji koja se sree u literaturi i neposrednog iskustva kojeg doživljavate. Zastrašuju vas “otmicama” i “kraama auta”, “suludom vožnjom domaeg stanovništva” i “životinjama na putu”, “slabim neasfaltiranim putevima” i slino (www.lonelyplanet.com). U stvarnosti, ljudi su gostoprimljivi kao i u svim drugim zemljama Centralne Amerike. Kada su Španjolski konkvistadori došli u El Salvador u XVI stoljeu, ovim prostorima su dominirali Pipil plemena. Iz meni nepoznatog razloga, u zvaninim objašnjenjima Pipil se smatraju, sasvim pogrešno, potomcima Maja. U stvarnosti,

Komentariši